Trebate li se zasebno registrirati u svakoj zemlji EU za baterije?
Da, to može biti slučaj. Osim digitalnog pasporta baterije, koji će uskoro na isti način funkcionirati u cijeloj Europskoj uniji, već duže postoji obveza registracije kao proizvođača ili uvoznika baterija u nacionalnom registru. Ta registracija je u Uredbi o baterijama povezana s mjestom gdje bateriju prvi put stavljate na tržište, a taj se registar vodi po državama članicama — ne centralno iz Bruxellesa.
Za poduzeće koje prodaje samo u Nizozemskoj, to ostaje pregledno. Ako prodajete i u Njemačkoj, Belgiji ili Francuskoj, ista baterija može zahtijevati zasebnu registraciju u svakoj od tih zemalja, kod vlastite institucije, s vlastitim postupkom prijave. To je drugačije pitanje od pitanja funkcionira li nadzor na isti način svugdje. odgovore na povezana pitanja o Uredbi — registracija se tiče pitanja tko ste u lancu po zemlji, nadzor se tiče toga tko provjerava.
Zašto je registracija regulirana na nacionalnoj razini
Uredba o baterijama u ovoj točki nastavlja na sustavu koji je već postojao: takozvana proširena odgovornost proizvođača. To načelo — tko proizvod stavi na tržište, odgovoran je i za ono što se s njim dogodi kada postane otpad — već je postojalo za baterije i za električne uređaje, te je oduvijek bilo organizirano po državama članicama. Nizozemska za to ima vlastitu organizaciju za provedbu; druge zemlje imaju vlastite pandane, s vlastitim tarifama, vlastitim obavezama izvještavanja i vlastitim rokovima.
Digitalni je pasport međutim setup EU-wide na isti način: ista polja, ista QR-nosač podataka, ista dostupnost za one koji na nju imaju pravo. Ta razlika zbunjuje mnoga poduzeća, jer obje obveze dolaze iz iste Uredbe i u praksi su često aktuelne u istom vremenu: kada bateriju prvi put stavljate na tržište u nekoj zemlji.
Što to znači ako prodajete u više zemalja
Za uvoznika koji baterije nudi u više država članica, to može značiti da se po zemlji odvija zasebna procedura registracije, svaka s vlastite nacionalnom kontaktnom točkom. Tko je u tom lancu upravo što od proizvođača ili uvoznika, može se i po zemlji malo drugačije odrediti — stranka koja u jednoj zemlji bude smatrana distributerom, u drugoj zemlji, ovisno o tome kako se roba uvozi, može biti označena kao uvoznik. To dodiruje pitanje koje obveze na vama leže, i to pitanje se ne može odgovoriti općenitim pravilom.
Ovo je odmah jedna od točaka gdje poduzeća obavezu registracije i obavezu pasporta miješaju u svojem procesu nabave. Dobavljač koji kaže da je pasport uređen, time još ništa nije rekao o registraciji u zemlji odredišta, i obrnuto. Oboje trebale bi imati vlastito mjesto u procesu nabave i ugovoru. bazu znanja s objašnjenjem po situaciji, bilo već samo da se navede tko koji dio postupka izvršava.
Što je postavljeno i što nije
Što je postavljeno, to je da će obveza digitalnog pasporta uskoro na isti način vrijediti EU-wide. Što se po zemlji može razlikovati, to je registracija koja nastavlja postojati, i način na koji to nacionalni nadzornik promatrač nadgleda. Koja je institucija u kojoj zemlji kontaktna točka za vašu situaciju, i trebate li se tamo registrirati ili ne, to je nešto što je najbolje da upitate kod nadležnog nadzornika u pojedinoj zemlji, ili da procijenite pravnik koji je upoznat s granicom preklapanja proizvodnje odgovornosti.
Za hrvatsku situaciju, službeni tekst Uredbe na EUR-Lex-u predstavlja polazišnu točku; nacionalna primjena registracije nije uključena u njega i stoga se razlikuje od zemlje do zemlje kako čuvamo ishodišne podatke praćivima.
Želite li prvo jasno odrediti koju ulogu ispunjavate u lancu prije nego što započnete razgovor sa stranom institucijom? napravite besplatnu brzu procjenu u nekoliko pitanja te pročitajte pozadinu u bazi znanja.