Kako određujem CO2-otisak baterije?

Fiksna metodologija obračuna, bez vlastitog izračunavanja

Ugljični otisak baterije nije slobodno određen od strane proizvođača ili uvoznika samih, već se obračunava prema metodologiji koja je propisana u Uredbi o baterijama. Članak 7. Uredbe (EU) 2023/1542 (Uredba o baterijama) propisuje da se baterije unutar određenih kategorija isporučuju s izjavom o ugljičnom otiscaku, sastavljenom prema metodologiji koju će Europska komisija razraditi kroz izvršnu uredbu. Ta izjava prikazuje emisije stakleničkih plinova tijekom životnog ciklusa baterije: od vađenja sirovina, preko proizvodnje i korištenja, do kraja životnog vijeka. Tko želi znati KAKO se taj otisak stvara, nalazit će se s propisanim, EU-širokim okvirom za obračun, a ne s metodologijom koja se razlikuje po poduzeću. Svrha toga je da baterije budu usporedive prema jednom i istom mjerilu, bez obzira tko ih stavlja na tržište.

Za koje baterije to važi — i za koje ne

Članak 7. odnosi se na specifične kategorije: baterije za električna vozila (EV baterije), baterije za laka vozila za prijevoz (LMT baterije, kao što su e-bicikli i skuteri) i industrijske baterije iznad snage od 2 kWh. Za te kategorije vrijedi obaveza izdavanja izjave o ugljičnom otiscaku, a u kasnijoj fazi podjela u razrede učinka i moguće najviša vrijednost kojoj baterija mora odgovarati kako bi se mogla staviti na tržište. Baterije koje ne spadaju u te kategorije — razmislite o malim prenosivim baterijama za potrošničku elektroniku — izuzete su od toga. Također je važno napomenuti da se obveza primjenjuje u različitim vremenima po kategoriji: sve baterije ne dobivaju obavezu ugljičnog otiska istovremeno. Tko se pita nalazi li se specifična baterija pod time, prvo gleda kategoriju i snagu, a tek onda vrijeme kada obveza za tu kategoriju počinje vrijediti.

Kada točno to počinje vrijediti još nije svugdje određeno

Točni datumi kada postaje obavezna izjava o ugljičnom otiscaku po kategoriji baterije slijede iz izvršnih uredbi koje propisuje članak 7. — ti datumi se ne mogu navesti u ovom tekstu bez provjere trenutnog stanja tih izvršnih uredbi. Što je sigurno je struktura: prvo dolazi obaveza izdavanja izjave o ugljičnom otiscaku, zatim podjela u razrede učinka, a tek onda moguće najviše vrijednosti za otisak životnog ciklusa. Za samo digitalno baterijsko putovnicu vrijedi drugi, bien određeni datum: to putovnicu je obavezna od 18. veljače 2027. Podaci o ugljičnom otiscaku koji proizlaze iz članka 7. trebali bi biti dio te putovnice čim budu primjenjivi, ali dvije vremenske crte — ona vezana uz obavezu ugljičnog otiska i ona vezana uz samu putovnicu — ne poklapaju se nužno. Za točno planiranje obveze ugljičnog otiska mjesto za provjeru je tekst članka 7. i pripadajućih izvršnih uredbi.

Što to znači u praksi za one koji stavljaju bateriju na tržište

Tko na tržište stavi EV-bateriju, bateriju za laka vozila ili industrijsku bateriju iznad 2 kWh, dobro će učiniti ako prvo utvrdi je li vlastita baterija dio jedne od ovih kategorija te, ako jest, koje. Zatim je potrebno provjeriti je li i od kada je za tu specifičnu kategoriju obavezna deklaracija ugljennog otiska — to proizlazi iz izvedbenog akta koji je vezan uz članak 7. Potom se postavlja pitanje koji su podaci potrebni za sastavljanje te deklaracije: obično su to podaci o sirovinama, proizvodnom procesu, transportu i očekivanoj fazi korištenja, većinom od proizvođača dalje u lancu opskrbe. Za one koji uvozite baterije bez vlastitog proizvodnje, to znači prije svega da morate zatražiti te podatke od proizvođača, jer se deklaracija ne može sastaviti bez temeljnih brojeva. Konačno, deklaracija ugljennog otiska, kada je primjenjiva, pripada kao element podataka u digitalni paspoort baterije — prilog XIII Uredbe navodi ugljeni otisak kao jedan od podataka koji se trebaju uključiti u paspoort. Tko sada već priprema paspoort, dobro će učiniti ako si u prikupljanju podataka rezervira mjesto za tu deklaraciju, čak i ako je obveza za vlastitu kategoriju baterije još nije počela vrijediti.

Zakonska osnova: članak 7 i prilog XIII

Sve to proizlazi iz članka 7 Uredbe (EU) 2023/1542 (Uredba o baterijama), koji regulira deklaraciju ugljennog otiska, metodu izračunavanja i njezinu postupnu primjenu, te iz priloga XIII iste Uredbe, koji ugljeni otisak uključuje u popis podataka koje digitalni paspoort baterije mora sadržavati. Za precizno određenje opsega, samu metodu izračunavanja i trenutno stanje izvedbenih akata, u cijelosti je tekst te Uredbe odgovarajući izvor.

Tko sada već planira pripremu za paspoort baterije, može najbolje provjeriti kod vlastitog proizvođača ili dobavljača koji su podaci o sirovinama i proizvodnom procesu dostupni, kako bi ti podaci bili spremni čim deklaracija ugljennog otiska postane obavezna za tu kategoriju baterije.

Na čemu se temelji

Sama Uredba dostupna je na EUR-Lex-u. Svako tvrđenje je referencirano; ne trebate nam vjerovati.

Što trebate konkretno učiniti

Što se od vas očekuje

Izračun ugljičnog otiska noge prema utvrđenoj metodi

Članak 7. Uredbe (EU) 2023/1542 (Uredba o baterijama) obvezuje na izradu izjave o ugljičnom otisku noge po modelu baterije i mjestu proizvodnje. Ta izjava pokazuje koliko se CO₂-ekvivalenta oslobađa tijekom životnog ciklusa baterije, od vađenja sirovina do proizvodnje. Metoda izračuna slijedi delegirane propise koji se donose na temelju članka 7; ta metoda nije navedena u samoj Uredbi već se objavljuje zasebno.

Za tvrtku od 10 do 100 zaposlenih to gotovo uvijek znači da se izračun prepušta vanjskom izvaditeljskom poduzeću. Lanci sirovina za baterijske članke — od rudarenja do proizvodnje članaka — obično su izvan vidokruga uvoznika ili skladišnog poduzeća. Ugljični otisak noge se zato u praksi osigurava od proizvođača članaka ili paketa baterija, a platforma tu vrijednost obrađuje u pasport.

Fiksiranje ugljičnog otiska noge po modelu baterije, ne po pojedinačnom primjerku

Izjava vrijedi po modelu i mjestu proizvodnje, ne po pojedinoj bateriji. To je praktično jer se izbjegava ponovno izračunavanje pri svakoj isporuci. To također znači da je pri promjeni dobavljača, kemije članaka ili mjesta proizvodnje potrebna nova izjava o ugljičnom otisku noge — stara vrijednost tada ne bi trebala jednostavno ostati u pasportu nove serije.

Uključivanje ugljičnog otiska noge u digitalni pasport baterije

Prilog XIII Uredbe o baterijama navodi ugljični otisak noge kao jednu od kategorija podataka koja mora biti u pasportu. To je odvojena obveza pokraj same izjave: vrijednost mora biti stvarno povezana s QR-kodom dotične baterije. Za uvoznika to znači da izjava o ugljičnom otisku noge proizvođača ne smije samo biti pohranjena kao dokaz, već kao datumsko polje bude dostavljena onima koji sabiraju pasport. Koji drugi podaci točno moraju biti pored ugljičnog otiska noge u pasportu opisani su na stranici o koji podaci moraju biti u pasportu baterije.

Dokazivanje da je navedena vrijednost točna

Tvrdnja o ugljičnom otisku noge ne stoji sama za sebe; mora postojati temeljnog dokumentacija iz koje se izračun može pratiti. Za tvrtku koja sama ne izračunava nego prosleđuje vrijednost od proizvođača prema pasportu, to znači da se podrijetlo broja — koji izvještaj, koja verzija, koje mjesto proizvodnje — mora utvrditi i čuvati. Bez te hrleidbivosti, samostalan broj u pasportu teško je obraniti ako dođu pitanja.

Gdje se to ide loše u praksi

Uvoznik preuzima ugljični otisak noge iz podatkovnog lista proizvođača članaka, bez jasnoće je li taj broj izračunat prema EU-metodi ili prema drugom (na primjer internom ili nacionalnom) standardu. Oba mogu biti nazvana "CO₂ po kWh" a da nisu usporedivi.

Tvrtka se prebacuje s dobavljača članaka unutar iste baterije — ista kućišta, iste specifikacije na papiru — ali ostavlja staru vrijednost ugljičnog otiska noge jer nitko nije odvajao taj podatak od proizvodnog dosijea. Članke dolaze međutim iz drugačije tvornice s drugačijom energetskom smjesom, što mijenja vrijednost.

Proizvođač strojeva dobiva od svog azijskog dobavljača broj ugljičnog otiska noge bez temeljnog izvještaja ili obrazloženja izračuna. Broj se preuzima u pasport, ali pri kasnijoj presudbi o podrijetlu nema ničega na što se vratiti.

Nema razlikovanja između modela baterija koje se proizvode na različitim lokacijama. Ista oznaka tipa koristi se za članke iz dva pogona, dok se ugljični otisak noge može razlikovati po mjestu proizvodnje.

Otisak ugljika tretira se kao jednokratni podatak pri lansiranju proizvoda, bez procesa za signaliziranje kada promjena u opskrbnom lancu čini novu deklaraciju nužnom.

Što možete zabilježiti

Deklaracija o otisku ugljika proizvođača ili dobavljača stanica, uključujući model baterije i lokaciju proizvodnje na koju se odnosi.
Referenca na korištenu metodu izračuna, tako da se kasnije može utvrditi prema kojem se standardu cifra sastavila.
Bilješka o datumu primanja deklaracije i verziji proizvoda na koju se primjenjuje.
Dogovor s dobavljačima da se promijenjena lokacija proizvodnje, kemija stanica ili opskrbni lanac prijave, tako da se vrijednost otiska ugljika može pravovremeno pregledati.
Veza u vlastitoj datoteci proizvoda između modela baterije, vrijednosti otiska ugljika i ostalih podataka koji se nalaze u pasošu — kao što su kemija baterije i sastav materijala, koji često dolaze iz iste tehničke dokumentacije proizvođača.
Čuvanje izvornih dokumenata odvojeno od samog pasošporta, tako da u slučaju pitanja o podrijetlu cifre nisu dostupni samo završni rezultat već i opravdanje. Koliko često se ti podaci trebaju ažurirati u pasošportu baterije objašnjeno je na stranici o kako aktualni podaci u pasošportu baterije trebaju biti.

Ovo nije pravna preporuka. Ova stranica pruža opće informacije o regulaciji na koju se ovaj portal odnosi. Vaš položaj ne znamo. Ako ste u dvoznačnosti oko vlastitog slučaja, konzultirajte se s pravnikom ili nadležnim nadzornim tijelom.

Napisano uz pomoć AI-a na temelju navedenih izvora, provjereno od strane čovjeka na 2026-08-22. Je li nešto pogrešno? Javite nam — ispravke imaju prioritet.